9.9.2014, Darko Graf, dipl. iur., Izvor: Verlag Dashöfer
Kako se vode sati intervencije? Imamo prekovremene sate i sate intervencije. Da li sate intervencije treba ubrojiti u redovne sate i tako umanjiti broj sati rada u nekom od radnih dana u narednom periodu ili to možemo obračunati kao prekovremeni rad?
Zakonom o radu (Narodne novine br. 93/14) koji je na snagu stupio 7.8.2014., propisano je da se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih se u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik (čl. 60. st. 4.).
Dakle, nije uopće upitno da se sav rad koji radnik obavi po pozivu poslodavca, koji je poziv radnik primio u vrijeme pripravnosti, smatra radnim vremenom i kao takvo se onda mora i upisati u evidenciju o radnom vremenu radnika, ali i uračunati u redovno radno vrijeme.
S druge strane, čl. 66. st. 6. Zakona o radu propisuje da radno vrijeme radnika koje je nejednako raspoređeno, može trajati najduže 50 sati tjedno uključujući tu i prekovremeni rad. Prema tome, ova se granica od 50 radnih sati tjedno odnosi na sav rad koji radnik u jednom tjednu obavi, bez obzira je li on obavljen po nalogu poslodavca za prekovremeni rad, bez obzira je li obavljen po odluci poslodavca o rasporedu radnog vremena i bez obzira je li možda riječ o tome da je radnik taj rad obavio u vremenu pripravnosti, po pozivu poslodavca.
Svi ovi oblici rada računaju se u tjedno ograničenje od 50 radnih sati (koje uostalom sadrži i odredba čl. 65. st. 3. Zakona koji regulira najduže trajanje prekovremenog rada). Stoga, ako kod određenog poslodavca postoji potreba za pripravnosti radnika, poslodavac bi trebao uzeti u obzir mogućnost da će takav radnik u vremenu pripravnosti možda morati i raditi (po pozivu poslodavca), pa se zbog toga mora unaprijed takve situacije predvidjeti (uračunati) kako ne bi radom u pripravnosti (po pozivu) došlo do prekoračenja najviše dopuštene tjedne satnice (50 radnih sati, bez obzira na osnovu svakog od tih sati). Zato bi ispravno bilo u konkretnom slučaju ubrojiti sate intervencije koje navodite u redovne radne sate određenog radnika, kojemu će se, posljedično, u nekom narednom razdoblju možda morati umanjiti tjedna satnica kako bi poslodavac ostao u zakonom zadanim granicama prosječnog tjednog radnog vremena od 48 radnih sati (čl. 66 st. 8. Zakona o radu).
Hoće li se u konkretnom slučaju raditi o prekovremenim satima, ovisi o tome je li radnik već prethodno ostvario punu ili ugovorenu satnicu odnosno satnicu predviđenu redovitim rasporedom radnog vremena. Ako je to slučaj, tada će sav rad po pozivu morati biti iskazan kao prekovremeni, a ako potpuna satnica nije ostvarena, moguće je da će se raditi i o redovitim radnim satima (ne prekovremenim).