Radno vrijeme radnika u službi za korisnike HT d.d.

Radno vrijeme i raspored radnog vremena

Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama Poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi Poslodavac.

Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu Poslodavca, smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio Poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

Standardno radno vrijeme radnika raspoređeno je na 5 (pet) dana u tjednu, jednokratno, od ponedjeljka do petka, s time da se tjedno radno vrijeme radnika može iznimno rasporediti na tri, četiri ili šest radnih dana u tjednu.

Iznimku u rasporedu radnog vremena u odnosu na standardno radno vrijeme koja se odnosi na raspored na tri, četiri ili šest radnih dana u tjednu, što uključuje i dvokratno radno vrijeme, Poslodavac može donijeti samo uz suglasnost * sindikata potpisnika Ugovora.

(* Za službu za Korisnike Sindikati ne žele dati suglasnost na 6-dnevni radni tjedan)

Standardno radno vrijeme počinje u 08:00 (osam) sati i završava u 16:00 (šesnaest) sati, uz mogućnost primjene kliznog radnog vremena na način opisan u članku 9. Ugovora.

Puno radno vrijeme iznosi 40 (četrdeset) sati tjedno.

O rasporedu i promjeni rasporeda radnog vremena Poslodavac mora u pisanom obliku obavijestiti radnika 8 (osam) dana prije početka istog, osim u slučaju prijeke potrebe.

Poslodavac vodi evidenciju o početku i završetku rada radnika te će navedene podatke evidentirati najkasnije na završetku sljedećeg radnog dana za prethodni radni dan, a u slučaju da neki od tih podataka do tada nije poznat, Poslodavac će ih evidentirati odmah po saznanju istih.

Ako Poslodavac donese odluku o skraćenom radnom vremenu na dane prije vjerskih i državnih blagdana, Poslodavac će radnicima koji zbog prirode svog posla ne mogu u to vrijeme raditi skraćeno, omogućiti skraćeno radno vrijeme na drugi dan najkasnije u roku od 3 (tri) mjeseca prema dogovoru Poslodavca i radnika.

Noćni rad radnika može trajati duže od 8 sati, ali ne duže od 12 sati dnevno.

Radnik koji radi u smjenskom radu (od 00.00-24.00), u 12-satnim smjenama, koji obuhvaća i smjenu od 20 sati do 8 sati sljedećeg dana (ili sličnu noćnu smjenu), a koji se ne obavlja redovito, već je između svake takve smjene period u kojem radnik ne radi, i to u trajanju od 12 i više sati, ne smatra se noćnim radnikom koji podliježe ograničenju rada u 8-satnim smjenama, niti se takav rad smatra noćnim radom koji je ograničen na 8 satne smjene.

Poslodavac ne smije odrediti noćni rad trudnici, osim ako trudnica takav rad zatraži i ako je ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne ugrožava njezin život ili zdravlje, kao i život ili zdravlje djeteta, te samohranom roditelju djeteta do 6 (šest) godina života.

Prekovremeni rad

U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev Poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava Poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev Poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.

Prekovremeni rad koji se obavlja na dan tjednog odmora, blagdan i neradni dan računa se kao intervencija.

Radnik koji radi prekovremeno na dan tjednog odmora, na blagdan ili neradni dan ima pravo na zamjenski dan tjednog odmora.

Pisanim nalogom smatra se dopis, mail ili SMS poruka čiji je prijem radnik potvrdio.

Radniku mora biti dostavljena i pisana potvrda o broju sati obavljenog prekovremenog rada i to najkasnije drugi radni dan u mjesecu koji slijedi mjesec u kojem je prekovremeni rad obavljan.

Prekovremeni rad pojedinog radnika može trajati najduže 250 (dvjesto pedeset) sati godišnje.

Kod rada u smjenama radno vrijeme se sravnjuje 30. travnja, 31. kolovoza i 31. prosinca tekuće godine.

Odmori i dopusti

Dnevni odmor

Radnik koji radi najmanje 6 (šest) sati dnevno ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 (trideset) minuta koja se ubraja u radno vrijeme.

Količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju ugovora  ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na stanku, dnevni, tjedni i godišnji odmor.

Vrijeme odmora koristi se prema rasporedu neposredno nadređene osobe s tim da se ne može koristiti u prva dva i posljednja dva sata radnog vremena, osim na zahtjev radnika.

Radnik koji radi duže od 10 (deset) sati dnevno ima pravo na odmor (stanku) iz stavka 1. ovog članka u dvostrukom trajanju.

Radnici koji obavljaju poslove pružanja usluga korisnicima putem telefona i radnici koji rade s računalom duže od 4 (četiri) sata dnevno imaju pravo na dodatnu stanku u trajanju od 5 (pet) minuta svakih sat vremena.

Ukoliko neposredno nadređena osoba ne odredi raspored korištenja propisanih odmora (stanki) radnik može sam izabrati vrijeme u kojem će ih koristiti, uz prethodnu obavijest o tome nadređenoj osobi.

Radnik ima pravo na dnevni odmor tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 (dvadeset i četiri) sata u trajanju od najmanje 12 (dvanaest) sati neprekidno. 

Kada je radno vrijeme radnika raspoređeno na 6 (šest) dana u tjednu radnik ima pravo svakog radnog dana u tom tjednu na dodatni odmor (stanku) od 30 (trideset) minuta koja se ubraja u radno vrijeme pored odmora (stanke) utvrđenog stavkom 1. ovog članka. Radnik može koristiti navedeni dodatni odmor (stanku) na početku, odnosno završetku radnog vremena u dogovoru s neposredno nadređenom osobom.

Tjedni odmor

Unutar 7 (sedam) kalendarskih dana radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 (dvadeset i četiri) sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 10. stavak 7. Ugovora.

Odmor iz stavka 1. ovog članka radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi.

Ako radnik ne može koristiti odmor na način iz stavka 2. ovog članka, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju.

Iznimno od stavka 3. ovog članka, radnicima koji zbog obavljanja poslova u različitim smjenama ili objektivno nužnih tehničkih razloga ili zbog organizacije rada ne mogu iskoristiti odmor u trajanju iz stavka 1.ovog članka, pravo na tjedni odmor može biti određeno u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata, kojem se ne pribraja dnevni odmor iz članka 10. stavak 7. Ugovora.

Dan tjednog odmora radnika ne može biti raspoređen na blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka.

Radnik koji radi na blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka ima pravo na jedan dodatni dan tjednog odmora.