Hrvatski sindikat telekomunikacija poziva sve radnike koje je poslodavac uputio da rade na terenu izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta, odnosno izvan mjesta rada udaljenijem od 30 km, neovisno o dužini boravka na terenu, da u HRnet-u ispune nalog za rad na terenu.
Poslodavac tvrdi da nisu sporne odrednice iz Kolektivnog ugovora koje jamče isplatu dnevnice za terenski rad od 200 kn bez obzira na duljinu trajanja terenskog rada, no sada spornim smatra mjesto od kojeg se računa udaljenost od 30 km kao osnovu za ovo pravo kao i vrstu pojedinih poslova na koje se ovo pravo odnosi.
HST će pokrenuti pilot tužbu radi utvrđivanje prava na dnevnicu za terenski rad obzirom da se ne slažemo s tumačenjem poslodavca kada radnik ostvaruje pravo na dnevnicu za terenski rad.
Sačuvajte naloge koje je poslodavac odbio radi sudskog potraživanja.
Poslodavac tumači da dnevnicu za rad na terenu radnik ne ostvaruje za rad koji se obavlja u mjestima gdje poslodavac ima sjedište društva ili izdvojenu poslovnu jedinicu.
Poslodavcu nije sporno da dnevnica za terenski rad nije ograničena dužinom rada na terenu, ali je poslodavcu sporno je li rezidencijalna ili poslovna terenska prodaja posao za koji je ispunjen uvjet za dobivanje dnevnice za rad na terenu.
Prema našem shvaćanju sjedište poslodavca i poslovnu jedinicu u odnosu na pravo na terensku dnevnicu treba gledati isključivo u odnosu na konkretnog radnika i konkretni radni nalog. Npr. ako radnik ima ugovoreno mjesto rada u Splitu i poslodavac ga pošalje na otklanjanje greške kod korisnika u Makarsku (koja je 64 km udaljena od Splita) nedvojbeno se radi o terenskom radu, jer okolnost što HT ima dućan ili telefonsku centralu u Makarskoj nije ni od kakvog utjecaja na posao koji radnik treba obaviti. Radnik će ići isključivo korisniku, dakle biti na terenu.
Izdvojena poslovna jedinica je bitna za utvrđivanje o tome radi li se o terenskom radu ili ne, samo ako radnik u njoj ima ugovoreno mjesto rada ili je poslan da baš u tom prostoru obavi posao, jer onda radi u prostorima poslodavca, a ne na terenu.
Pravo na neoporezivu terensku dnevnicu je prema tumačenju poreznih propisa vezano uz djelatnost poslodavca, dakle posao koji radnik radi mora po svojoj prirodi biti vezan za teren što bi u ugovoru o radu trebalo biti naznačeno. Ako priroda posla nije vezana uz rad na terenu, a poslodavac radnika upućuje da neki posao obavi na lokaciji koja nije njegovo ugovoreno mjesto rada, radi se o službenom putu, a ne o terenskom radu.
U literaturi se kao primjeri terenskog rada navode: izgradnja objekta, montaža i održavanje strojeva i postrojenja, opreme i sl., posao trgovačkih putnika i akvizitera, razvojno- istraživački transferi znanja kao i poslovi revizora. Ako su trgovački putnik i revizor terenski radnici, onda možemo nesporno tvrditi da je to i naš prodajni predstavnik koji obilazi rezidencijalne ili poslovne korisnike.
Napominjemo da radno vrijeme radnika koji radi na terenu obuhvaća odlazak na teren i rad na terenu, a povratak s terena ne ulazi u radno vrijeme. Početak radnog vremena (u ovom slučaju odlaska na teren) je utvrđen Odlukom o radnom vremenu. Radnik koji dobije nalog za rad duži od 8 sati, osim dnevnice za terenski rad, ima pravo na prekovremene sate. Radnik na terenu ne smije raditi duže od 12 sati (redovno + prekovremeno), jer poslodavac mora osigurati dnevni odmor između dva radna dana u trajanju minimalno 12 sati.
Kolektivni ugovor HT d.d. propisuje:
Kada radnik radi na terenu izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta, odnosno izvan mjesta rada udaljenijem od 30 km, isplaćuje mu se dnevnica za rad na terenu u maksimalnom neoporezivom iznosu sukladno važećem Pravilniku o porezu na dohodak na ime troškova obroka i drugih troškova na terenu, osim troškova smještaja i prijevoza koji se podmiruju na teret Društva.
Pravilnik o porezu na dohodak propisuje:
Radom na terenu u tuzemstvu smatra se boravak radnika izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara). Radom na terenu smatra se i sudjelovanje radnika u razvojno-istraživačkim transferima znanja čiji je cilj osmišljavanje i unaprjeđivanje proizvoda i poslovnih rješenja vezanih uz djelatnost poslodavca, kao i verifikacija, integracija i implementacija poslovnih rješenja koji su proizvod poslodavca, te ako su ti poslovi u opisu radnog mjesta radnika.