Odnos radničkog vijeća i sindikata

Radničko vijeće i sindikat zastupaju interese radnika, pa je njihov odnos vrlo tijesan i suradnički. Zbog toga ih mnogi poistovjećuju. 

Razlike radničkog vijeća i sindikata

Sindikati su uglavnom ustrojeni prema sektorima i djelatnostima, te djeluju kod više poslodavaca, gdje imaju svoje članove i podružnice. Kao dobrovoljna udruga članova, sindikati imaju jasan cilj – promicanje radnih i socijalnih interesa svojih članova. Jedino sindikati imaju pravo pregovarati o plaćama i radnom vremenu, te jedino sindikati mogu poduzimati industrijske akcije protiv poslodavca, uključujući štrajk, kako bi postigli bolja kolektivna prava, odnosno kolektivni ugovor.

Radničko vijeće, nasuprot tome, djeluje isključivo kod jednog poslodavca i ne prelazi te okvire. Nije udruga radnika, nego predstavničko tijelo čije članove biraju radnici na izborima. Služi kao most komunikacije i predstavljanja, ali nema instrumente pritiska, jer radničko vijeće po Zakonu o radu ne smije organizirati industrijske akcije niti u njima sudjelovati, a osobito ne smije sudjelovati u štrajku ili se upuštati u kolektivne radne sporove koji bi do njega mogli dovesti (čl. 147., st. 4. ZOR-a).

U praksi se ova bitna razlika često gubi. Zbog zakonske regulative sindikati kroz kolektivno pregovaranje podižu razinu prava za sve radnike, iako su po svojoj prirodi udruga koja se bori za interese svojih članova. Rezultat je da članovi sindikata izbore određena prava, dok ih ostali radnici bez ikakve solidarnosti jednostavno preuzimaju – pa čak i okrivljuju sindikate iako nikad nisu bili njihovi članovi. Takva praksa dodatno pridonosi tome da se radnička vijeća i sindikati u javnosti brkaju.

Bliska suradnja

Unatoč navedenim razlikama, radničko vijeće i sindikat imaju brojne dodirne točke, jer oba tijela, u pravilu zajedno, promiču i unapređuju prava radnika.

Zakon o radu zato propisuje da radničko vijeće, radi zaštite i promicanja prava i interesa radnika, mora u punom povjerenju surađivati sa svim sindikatima koji imaju članove zaposlene kod tog poslodavca. Također, član radničkog vijeća može bez smetnji nastaviti djelovati i u sindikatu (čl. 152., st. 1. i 2. ZOR-a). Pritom valja imati na umu da će, sudjeluje li u organizaciji ili provedbi industrijskih akcija, taj član morati jasno razgraničiti svoje uloge – istaknuti da u strogo sindikalnim aktivnostima djeluje kao sindikalni aktivist, a ne kao član radničkog vijeća.

Sindikalni povjerenik može preuzeti funkciju radničkog vijeća

Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sva prava i obveze koje mu propisuje Zakon o radu preuzima sindikalni povjerenik (čl. 152., st. 3. ZOR-a). Drugim riječima: ako su ispunjeni uvjeti za osnivanje radničkog vijeća, ali ono nije izabrano, njegovu funkciju preuzima sindikalni povjerenik. To se u praksi često događa, osobito u srednjim i manjim tvrtkama.

Preuzme li sindikalni povjerenik funkciju radničkog vijeća, uz vlastitu funkciju povjerenika, mora paziti da u strogo sindikalnim aktivnostima, poput industrijskih akcija, ne nastupa kao radničko vijeće, nego isključivo kao sindikalni povjerenik.

Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a oni se ne dogovore koji će povjerenik odnosno povjerenici preuzeti prava i obveze radničkog vijeća, spor se rješava odgovarajućom primjenom zakonskih odredbi o izborima za radničko vijeće (čl. 152., st. 4. ZOR-a). To znači da se primjenjuje sličan princip kao kod izbora za radničko vijeće, s tim da se umjesto broja osvojenih glasova gleda broj članova koje pojedini sindikat ima kod poslodavca. Na temelju tog omjera određuje se koji će sindikalni povjerenici preuzeti ovlasti radničkog vijeća i djelovati u toj funkciji.