Pravo na sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje

Ustav Republike Hrvatske propisuje:

Članak 55. 
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.
Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.

Članak 59.
Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

Članak 60.
Jamči se pravo na štrajk.

Sloboda sindikalnog udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje za sklapanje kolektivnog ugovora temeljna su prava radnika, koja su zajamčena međunarodnim konvencijama, Ustavom Republike Hrvatske i zakonima. 

Kolektivni ugovor je rezultat kompromisa i pravednog usklađenja interesa poslodavca i radnika, odnosno zajednički sporazum i  i dogovor o cijeni rada, radnom vremenu, te drugim radnim i materijalnim pravima koji radnicima garantira prava veća od zakonom propisanih, a poslodavcu osigurava tzv. socijalni mir, odnosno garantira da za vrijeme trajanja kolektivnog ugovora sindikati neće pokretati sindikalne akcije koje nanose veću ili manju štetu poslodavu.

Zašto i radnicima i poslodavcu važno imati kolektivni ugovor?

Iako osnovni uvjeti rada radnika mogu biti uređeni i ugovorom o radu i pravilnikom o radu, što je obično slučaj kod poslodavaca kod kojih ne djeluje sindikat ili kod kojih se radnici nisu uspjeli izboriti za kolektivni ugovor, činjenica je da je težnja svih članova sindikata, odnosno radnika kod kojih djeluje sindikat sklopiti s poslodavcem kolektivni ugovor. Razloga tomu je nekoliko:

1. Dok je pravilnik o radu akt kojeg donosi poslodavac samostalno, i može ga mijenjati u svakom trenutku, kolektivni ugovor je ishod postojanja i obostrane suradnje između sindikata i poslodavca. Samo u takvim radnim sredinama uvjeti rada su zadovoljavajući i stabilni.
2. Kolektivni ugovor je dvostrano-obvezni akt pa se može mijenjati samo dogovorom poslodavca i sindikata. Radnicima se kolektivnim ugovorom, za razdoblje na koje je kolektivni ugovor sklopljen, osigurava transparentnost i stabilnost uvjeta rada. Radnici u tom slučaju nisu izloženi samoinicijativnim promjenama uvjeta rada od strane poslodavca, kao što je to moguće u slučaju ako poslodavca ne obvezuje kolektivni ugovor, već prava uređuje Pravilnikom.
3. Zakonom o radu i ostalim zakonima koji uređuju radno-pravnu materiju propisani su samo minimalni radno-pravni standardi, a kolektivnim ugovorima moguće je te uvjete rada radnika propisati na većoj razini.
4. Zakon o radu i ostali propisi ne propisuju visinu određenih prava kao što je npr. pravo na povećanu plaću po osnovi prekovremenog rada, već se visina tog prava propisuje kolektivnim ugovorom.

Sklapanje kolektivnog ugovora u interesu je i radnika i poslodavaca. Dok se kolektivnim ugovorom radnicima osigurava veća razina prava od zakona i propisa, stabilnost uvjeta rada i zdrava radna sredina, poslodavac si osigurava socijalni mir, stabilnost poslovanja i prilagođenost propisa svojim specifičnim potrebama.

Različita međunarodna i domaća istraživanja potvrđuju da su bolji uvjeti rada radnika kod onih poslodavaca kod kojih je sklopljen kolektivni ugovor, te da kolektivno pregovaranje doprinosi boljim plaćama i uvjetima rada, te pravednim i produktivnim radnim odnosima.