Savjeti - tumačenja
Pripravnost za rad u vrijeme kada radnik ne radi
Pojedinim radnicima u kompaniji je ugovorom o radu propisana obveza pripravnosti odnosno obveza da se odazove na poziv poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.
Za vrijeme u kojem radnik ne radi, ali nije ni potpuno slobodan niti može u to vrijeme činiti što ga je volja, jer je svjestan da ga svaki trenutak poslodavac može pozvati na rad, radnik ima pravo na naknadu za pripravnost.
Ako poslodavac pozove radnika da u vrijeme pripravnosti radi bilo kakvu aktivnost, npr. praćenje alarma na mreži ili bilo koji radnju koje može odrađivati ili na radnom mjestu ili od kuće, a kojom se prekida radnikovo slobodno vrijeme i obavlja rad za poslodavca, to vrijeme se smatra efektivnim radom za koji poslodavac mora platiti prekovremene sate, odnosno naknadu za intervenciju.
Radno vrijeme
Zakon o radu u članku 60. određuje što se smatra radnim vremenom, a što ne. Radno vrijeme prema toj zakonskoj definiciji predstavlja vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.
S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.
Međutim, vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik. Pri tome, vrijeme pripravnosti i naknada uređuju se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Pripravnost
Ključna razlika između pripravnosti i radnog vremena je u tome što za vrijeme pripravnosti radnik ne radi (iako je raspoloživ za rad), i što je ključno, ne nalazi se kod poslodavca, niti na mjestu koje je odredio poslodavac, nego kod kuće, odnosno tamo gdje on hoće biti.
Stoga se vrijeme provedeno kod kuće ne može računati u radno vrijeme ako ne radi, nego tek ako je zaista nešto odradio onda kada ga poslodavac pozove. To uređuje Zakon o radu u članku 60. stavak 4: “Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.”
Ugovaranje pripravnosti i pitanje obvezatnosti pripravnosti
Prema članku 60. stavak 4. Zakona o radu vrijeme pripravnosti i naknada uređuju se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Navedenim pravnim izvorima morala bi biti uređena ne samo naknada nego i vrijeme pripravnosti, pa ako samo jedno od toga nije ugovoreno, radnik nije dužan biti pripravan. Ovdje treba skrenuti pozornost da ovakvu obvezu nije moguće propisati pravilnikom o radu ili bilo kojim jednostranim aktom poslodavca nego je to dopušteno učiniti isključivo dvostranim pravnim aktom, čime se ukazuje da se ovakva teška obveza ne može prepustiti isključivo na odlučivanje poslodavcu.
Vrijeme i trajanje pripravnosti
Sigurno je da je pripravnost za radnika manja vrsta obveze od radnog vremena. Radnik u pripravnosti je ipak kod kuće, odmara se, raspolaže svojim slobodnim vremenom, iako uz ograničenja. S druge strane, pripravnost nije potpuno istovjetna slobodnom vremenu. Radi se o tome da se za vrijeme pripravnosti radnik mora odazvati pozivu poslodavca, dok bez pripravnosti to ne mora učiniti. Osim toga, ako se radnik mora odazvati pozivu i doći na svoje mjesto rada ili drugo mjesto po određenju poslodavca, on u stvari ne može napuštati svoje mjesto stanovanja, ili to može učiniti vrlo ograničeno. Jednostavno, ako primjerice, radnik treba biti pripravan tijekom vikenda, ne može u to vrijeme otići na put s kojeg se ne može vratiti odnosno doći na posao u primjerenom roku nakon poziva poslodavca.
Prema tome, pripravnost koja prema Zakonu o radu nije radno vrijeme, može stvoriti iznimno nepovoljnu situaciju za radnike u pogledu organizacije njihovog vremena i života, zato što Zakon o radu nema nikakvih ograničenja u trajanju pripravnosti. Postoji samo indirektno ograničenje u radu po pozivu za vrijeme pripravnosti koje je, naravno, ograničeno najduljim trajanjem radnog vremena.
Obveza javljanja na službeni mobitel, e-mail i slično
U praksi su nerijetka očekivanja poslodavca da se radnici javljaju na njegov poziv izvan radnog vremena, a osobito ako imaju službeni mobitel, ili da odgovaraju na e-mailove. No, treba znati da ako nema ugovorene pripravnosti sukladno zakonu, radnik se nikada nije dužan u svoje slobodno vrijeme javljati poslodavcu. Ovo neovisno ako ima službeni mobitel ili slično, jer davanje službenog mobitela na korištenje nipošto niti na koji način ne stvara obvezu radnika da se izvan radnog vremena javlja poslodavcu.
Ako se za vrijeme pripravnosti mora javljati na telefon ili odgovarati na e-mail poruke to se vrijeme smatra radom i poslodavac ga mora platiti kao prekovremni rad, odnosno intervenciju.
Rad po pozivu
Kada poslodavac radnika, koji je pripravan, pozove raditi, to će se smatrati radnim vremenom. Rad po pozivu ulazi u radno vrijeme uključujući i sva ograničenja koja se tiču radnog vremena (najdulje trajanje radnog vremena, prekovremeni rad, dnevni, tjedni odmor). Stoga, ako radnik koji je pripravan stvarno obavi rad po pozivu, morao bi imati 12 sati neprekidnog dnevnog odmora. Ovo će u praksi značiti da će poslodavac morati radniku dati dodatni odmor nakon obavljenog rada po pozivu. Protivno bi moglo značiti da bi poslodavac mogao radnika pozvati, primjerice, tri puta raditi u tijeku noći, čime radnik uopće ne bi imao dnevni odmor.
Kod rada po pozivu, a osobito ako je radnik bio pripravan pa došao raditi, postavlja se pitanje trajanja putovanja do posla i može li se i kako to uračunati u radno vrijeme. Zato što to Zakon o radu nije propisao, vrijeme trajanja putovanja na posao i s posla u slučaju rada po pozivu ne smatra se radnim vremenom. Preostaje jedino da se kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu kojim se ugovara pripravnost i naknada za pripravnost uredi i uključivanje puta u radno vrijeme.