Ugovaranje naziva ili opisa poslova radnog mjesta

Zakon o radu propisuje da je  radni odnos  ugovorni odnos što znači da je radni odnos nastao onda kad je sklopljen  ugovor o radu.  Prema zakonu ugovor o radu je sklopljen  onda kad se poslodavac i radnik suglase o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor o radu je posebna vrsta ugovora. Zakon o radu u čl. 15. propisuje koje bitne sastojke svaki ugovor o radu mora imati. Bitni sastojci ugovora o radu su oni bez kojeg ugovor o radu nije potpun. Pored ostalih bitnih sastojaka Zakon kao bitni (obavezni) sastojak  izrijekom navodi naziv posla, odnosno narav ili vrstu rada na koje se radnik zapošljava ili kratki popis ili opis poslova.

Dakle, poslovi koje će radnik biti dužan obavljati moraju biti u ugovoru točno navedeni, odnosno iz samog teksta ugovora mora biti nedvojbeno jasno za obavljanje  kojih poslova se ugovor sklapa odnosno koje je poslove radnik dužan obavljati.

Ugovor  koji bi bio sročen na način da će radnik biti u obvezi obavljati i drugu vrstu poslova ili da će biti obvezan raditi poslove koje poslodavac naknadno odredi tj. ugovor u kojem bi se radnik  unaprijed obvezao po naknadnom nalogu poslodavca raditi poslove koji u trenutku sklapanja ugovora o radu nisu definirani ne bi bio valjan jer bi bio  suprotan čl. 15. Zakona o radu.

Dakle, osim što se ugovorom o radu  jasno i točno moraju odrediti poslovi koje će radnik obavljati,   ne postoji mogućnost da poslodavac naknadnim usmenim ili pisanim jednostranim odlukama, nalozima ili sl. mijenja već ugovorene poslove. Ovo stoga što se kod svakog dvostranog pravnog posla obje strane moraju suglasiti o njegovoj izmjeni. Stoga je za svaku izmjenu u postojećem ugovoru o radu pa tako i za izmjenu radnog mjesta odnosno poslova koje će radnik biti dužan obavljati biti potrebno pisanim putem  sklopiti novi ugovor o radu ili aneks postojećem ugovoru kojim se mijenja dio ugovora koji određuje poslove koje je radnik dužan obavljati.

Neki poslodavci nude radnicima na potpis ugovore o radu u koje stavljaju klauzule kojima se radnici obvezuju da će po nalogu poslodavca  biti obvezni neko određeno vrijeme ( npr. 6 mjeseci) raditi poslove koji su bitno drugačiji od poslova koji su navedeni u ugovoru o radu. Pri tome ti drugi poslovi nisu u ugovoru određeni nego to  mogu biti poslovi bilo kojeg radnog mjesta koje poslodavac odredi.

Ovdje smatramo potrebnim savjetovati svim radnicima da ne potpisuju ugovor o radu koji sadrže odredbe u kojima se radnik obvezuje na zahtjev poslodavca raditi poslove koji tim istim ugovorom nisu jasno i nedvosmisleno određeni, odnosno koje će poslodavac tek naknadno odrediti.

Međutim, čak i kad radnik potpiše ugovor o radu s klauzulom kojom se obvezuje preuzeti poslove koji nisu unaprijed određeni poslodavac opet neće radniku moći usmenim putem naložiti da obavlja druge ili dodatne poslove koji nisu u neposrednoj vezi s poslovima za koje je ugovor o radu sklopljen jer se radi bi se radilo o izmjeni bitnog sastojka ugovora o radu koji se prema Zakonu  može izmijeniti jedino pisanim putem i obostranom suglasnošću poslodavca i radnika.

Radnik koji bi potpisao ugovor s uglavkom prema kojem će na zahtjev poslodavca obavljati poslove različite od onih za koje zasniva radni odnos, a koji poslovi u samom tom ugovoru ne bi bili unaprijed definirani može taj uglavak  ugovora  osporavati na sudu, jer je takva  činidba ne samo neodređena nego i neodrediva te dodatno zato, jer je ugovor sročio poslodavac pa se primjenom čl. 320. st.1. Zakona o obveznim odnosima nejasne odredbe ugovora imaju tumačiti u korist radnika.

Kod sklapanja ugovora o radu bitno je naglasiti sljedeće: U kompanijama gdje su poslovi jasno razgraničeni dovoljno je u ugovoru navesti samo naziv radnog mjesta, npr.: vozač, administrator, tehničar, agent, prodajni predstavnik, voditelj dućana. Međutim, tamo gdje ima više različitih radnih mjesta sličnog naziva na kojima se obavljaju slični ali ne istovrsni niti jednako plaćeni  poslovi nužno je imati opis posla kako bi se točno znalo što je obveza npr. tehničara za mrežu 1, što tehničara za mrežu 2, a što tehničara za mrežu 3, što radi agent za poslovne korisnike, a što viši agent za poslovne korisnike, koja je razlika u obvezama voditelja dućana A kategorije, a što voditelja dućana B kategorije, što su poslovi radnog mjesta suradnika za ljudske resurse, što specijaliste za ljudske resurse, a što višeg specijaliste za ljudske resurse. Ako je poslodavac u svojoj organizaciji razgraničio te poslove po različitim radnim mjestima i odredio im razlićite plaće onda je nužno i opisom posla utvrditi i jasno razgraničiti koji  poslovi  pripadaju kojem radnom mjestu.

U nekim kompanijama se u tu svrhu  ugovoru o radu kao njegov sastavni dio prilaže i opis poslova u vidu  izvoda iz kataloga radnih mjesta, pravilnika o organizaciji i sitematizaciji i sl. Međutim neki poslodavci to uporno odbijaju učiniti.

Čest je slučaj da postoji čitav niz sličnih naziva radnih mjesta, a poslodavac nema opise posla niti kao sastavni dio ugovora o radu niti u pravilniku o sistematizaciji ( tamo se nalaze samo nazivi iz kojih je apsolutno nemoguće zaključiti gdje je razgraničenje poslova i zadataka koji pripadaju pojedinim sličnim nazivima radnih mjesta).

Radnici u HT d.d. opis poslova svog radnog mjesta vide u HR.net sustavu. Međutim., HR.net nije izvor prava nego obično tehničko pomagalo kojim u potpunsti upravlja poslodavac na način da samostalno i jednostrano mijenja opise poslova.

Kako smo ranije već rekli da iz ugovora o radu mora točno proizlaziti što je radnik dužan raditi te da je ugovor dvostrani pravni akt čiji ni jedan dio ( pa tako ni vrstu posla koju se radnik obvezuje raditi) poslodavac ne može isključivo po svojoj volji  jednostrano i bez radnikove suglasnosti mijenjati,  jasno je da je ovakva praksa poslodavca protivna Zakonu.

Dodatno, primijećeno je da poslodavci zadavanjem ciljeva, radnicima zadaju ciljeve koji ne ulaze u sadržaj poslova za koji je ugovor o radu prvobitno bio sklopljen, odnosno voditelji izdavanjem svakodnevnih radnih zadataka svojim radnicima nalažu da rade poslove izvan onoga što stoji u ugovoru o radu mijenjajući tako radniku posao usmenim putem  za što ne postoji nikakva zakonska podloga.

Radnici koji rade u dućanima, grupama i timovima posebnu su  izloženi ovoj vrsti pritiska od strane neposredno  nadređenih te se od njih traži da pod izgovorom „ timskog rada“ obavljaju poslove koje bi trebali obavljati radnici koji imaju druge nazive radnih mjesta. Ovo je posebno izraženo tamo gdje se uspjeh voditelja mjeri uspjehom cijelog dućana, grupe ili tima.

Dakle, Zakon određuje da se radnik zapošljava na točno određenim poslovima čiji naziv ili opis posla mora biti naveden u ugovoru o radu i koji poslodavac ne može jednostrano (bez radnikovog potpisa) izmijeniti.

Klementina Chiabudini, dipl.iur.