Presuda Vrhovnog suda RH o nezakonitom otkazu radniku

 

Obrazloženje Vrhovnog suda:

Dopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu potrebno je ocijeniti kroz primjenu odradaba Zakona o radu (NN br.93/14, dalje ZR/14) i to:-čl.115.st.1. točka 1; čl.127.st.1,2,3; čl.135.st.3; čl.150.st.1,2,3,4.

U rješenju spora valja poći od toga da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s naprijed citiranim odredbama ZR/14. Tuženik je u ovom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom čl.127 ZR/14, jer se nije na zakonom propisan način savjetovao s radničkim vijećem.

Naime, sastavni dio tuženikove Odluke o namjeri čini Prilog 1 u kojem su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba, te broj tih radnika po navedenim zvanjima, ali radniic nisu navedeni imenom i prezimenom, niti je navedeno na kojem radnom mjestu rade. Isto tako je učinjeno i u odnosu na poslove radnika za čijim radom prestaje potreba, dakle na način da je napisan broj radnika koji obavljaju te poslove, ali nisu navedeni imenom i prezimenom, niti je navedeno koji radnici će na tim radnim mjestima ostati na radu i zašto. Dakle, nisu pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na preostale, koji će na istim poslovima ostati na radu.

Radničko vijeće je stavilo primjedbe na Odluku o namjeri i zatražilo dodatna objašnjenja.

Nadalje, Poslodavac je propustio radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. radničko vijeće je održalo sjednicu dana 27.kolovoza2014.godine na kojoj je na dnevnom redu bila i navedena odluka tuženika(HT d.d.)o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, a na samoj sjednici je Radničko vijeće tražilo od Poslodavca neke odgovore i to: zašto su pojedini radnici na listi viška, da li su se njihovi poslovi prestali obavljati ili nisu. Međutim, poslodavac je zahtjev odbio smatrajući da je sve podatke naveo u materijalu koji im je dao na savjetovanje.

Stoga je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se radničko vijeće nije protivilo namjeravanoj odluci tuženika o otkazu, jer se uslijed nedovoljnih podataka nije ni mogao očitovati.

Zbog iznijetih razloga po ocjeni ovog suda poslodavac nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem u skladu s odredbom čl.127 ZR/14.

Nadalje, tuženik nije dokazao da je kod otkazivanja ugovora vodio računa o kriterijima iz čl.115.st.2 ZR/14 kao ni da se odlukom o namjeri obvezao primjeniti dodatne kriterije kao što je procjena učinka radnika u 2013.godini, te da će se uzeti u obzir i slijedeći dodatni kriteriji: radnici s pet i više uzdržavanih članova obitelji, jedan od dva člana iste obitelji koji su istovremeno proglašeni viškom, te radnici s osobito teškim socijalnim statusom(dodatni kriterij), dakle nije dokazano kojim kriterijima je dao prednost u odnosu na preostale vozače kod tuženika: kako ij je primjenio na vozače, dakle i na tužitelja, a niti da je primjenio dodatne kriterije i na koji način.

Zbog iznijetih razloga ovaj sud je zaključio da je odluka o otkazu nedopuštena, pa je tuženik dužan vratiti tužitelja na posao po čl.124.st.1 ZR/14.