Radna sposobnost je sposobnost osobe za obavljanje određenog posla.
U svakodnevnoj praksi učestala su pitanja koja se odnose na radnu sposobnost radnika, kako je utvrditi i koje su njezine posljedice.
Radna sposobnost radnika ovisi o nizu čimbenika među kojima su osposobljenosti za posao koji obavlja, životna dob, uvjeti na radu, uvjeti života kao i obiteljski uvjeti.
Ocjena radne sposobnosti podrazumijeva procjenu zdravstvene sposobnosti određene osobe za rad kojom se procjenjuje njezino zdravstveno stanje i psihičke sposobnosti sa zahtjevima poslova radnog mjesta, uvjetima rada i radnim okolišem.
Posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu prema čl. 23. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17 i 98/19, u nastavku: ZR) mogu biti propisani zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Ako su posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu propisani u tom slučaju ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima.
Kada govorimo o zdravstvenoj sposobnosti treba razlikovati opću i posebnu zdravstvena sposobnost koja je uvjet koji radnik mora ispunjavati za zasnivanje radnog odnosa.
Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, čl. 24. st. 2. ZR-om je propisano da poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled, dok je čl. 64. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov., br. 71/14 – 96/18; u nastavku: ZZR) propisano da poslodavac može prije i tijekom radnog odnosa o svom trošku uputiti radnika na zdravstveni pregled radi utvrđivanja, odnosno provjere zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova.
Ocjenu zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova i ispunjavanje posebnih uvjete koji se odnose na zdravstveno stanje radnika utvrđuje specijalist medicine rada, uzimajući u obzir podatke o poslovima i drugim okolnostima od utjecaja na ocjenu sposobnosti radnika za obavljanje poslova iz procjene rizika, koji se odnosi na poslove koje obavlja radnik čija sposobnost se ocjenjuje.
Specijalist medicine rada ocjenu zdravstvene sposobnosti obavlja na temelju uputnice poslodavca.
Iz stipulacije čl. 24. ZR-a i čl. 64. ZZR-a proizlazi da poslodavac može na procjenu zdravstvene sposobnosti, prije i tijekom radnog odnosa, uputiti samo radnike na određenim poslovima odnosno na poslovima s posebnim uvjetima rada.
Ocjenu radne sposobnosti odnosno ocjenu da li kod radnika postoji ili ne postoji smanjena radna sposobnost obavlja ovlašteno tijelo prema posebnom propisu.
Ovlašteno tijelo je Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom(u nastavku: ZOSI) a poseban propis Zakon o mirovinskom osiguranju ( Nar. nov., br. 157/13 – 102/19; u nastavku: ZMO)
Postupak za ocjenu radne sposobnosti radnika pokreće izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite kada ocijeni da je zdravstveno stanje osiguranika takvo da se daljnjim liječenjem ne može poboljšati i da daljnje liječenje i medicinska rehabilitacija neće ponovno uspostaviti radnu sposobnost. Zahtjev se podnosi nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
Radna sposobnost u navedenim slučajevima utvrđuje se medicinskim vještačenjem koje obavlja ZOSI u skladu ZMO-om kojim se zdravstvena sposobnost za rad određenog radnika procjenjuje u odnosu na zahtjeve poslova i zadataka kao i uvjete rada i radnog okoliša.
Pravo zaposlenja na drugim poslovima (za radnika koji ima Rješenje HZMO)
Članak 41. (NN 127/17)
(1) Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
(2) Radi osiguranja poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.
(3) Ako je poslodavac poduzeo sve mjere iz stavka 2. ovoga članka, a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.
(4) U sporu između poslodavca i radnika, samo je doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi iz stavka 1. ovoga članka odgovarajući.
(5) Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz radniku iz stavka 1. ovoga članka, na nadomještanje suglasnosti će se primijeniti odredba članka 151. ovoga Zakona.