Otkaz ugovora o radu osobi s invaliditetom

Odredbom  Zakona o radu propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti postoji profesionalna nesposobnost za rad, te radniku osobi s invaliditetom. Tko je osoba s invaliditetom u smislu zabrane otkazivanj augovora o radu bez buglasnosti radničkog vijeća?

Budući ZOR ne definira pojam osobe s invaliditetom, a isti je reguliran različitim propisima, mišljenja smo da bi u smislu suglasnosti radničkog vijeća osoba s invaliditetom bila osoba definirana odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine" br. 143/02 i 33/05, nastavno: Zakon). To stoga što uz ZOR, koji uređuje područje rada i radnih odnosa, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom uređuje prava osoba s invaliditetom, između ostalog i pravo na zapošljavanje i rad te mjere za poticanje njihovog zapošljavanja i rada.

Prema odredbi članka 2. navedenog Zakona, osoba s invaliditetom je svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu.

Prema stavku 2. istoga članka, osoba s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti je osoba čiji invaliditet u odnosu na sposobnosti osobe bez invaliditeta jednake ili slične životne dobi, jednake ili slične naobrazbe, u jednakim ili sličnim uvjetima rada, na jednakim ili sličnim poslovima ima za posljedicu trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost radno se osposobiti i zaposliti i raditi na tržištu rada pod općim uvjetima.

Iznimno, osobom s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti može se smatrati i osoba s invaliditetom čiji je radni učinak u granicama očekivanog, ali se na temelju smanjenih stvarnih i procijenjenih općih sposobnosti takve osobe ocijeni da je to u interesu očuvanja njezinih tjelesnih, osjetilnih i mentalnih sposobnosti.

Budući u Vašem dopisu postavljate pitanje smatraju li se sve osobe koje imaju određeno rješenje o tjelesnom oštećenju radnicima osobama s invaliditetom, napominjemo kako smo mišljenja da se osobe koje imaju tjelesno oštećenje, a nije im utvrđena profesionalna nesposobnost za rad temeljem koje bi ostvarili i pravo na profesionalnu rehabilitaciju ne smatraju osobama s invaliditetom niti osobama s invaliditetom smanjene radne sposobnosti u smislu odredbe članka 2. Zakona.

Osoba s invaliditetom u smislu članka 2. stavka 1. Zakona je:invalidna osoba definirana sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o stažu osiguranja koji se računa u povećanom trajanju, a kojih status utvrđuje rješenjem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,korisnici invalidske mirovine na temelju opće nesposobnosti za rad sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i korisnici doplatka za tuđu pomoć i njegu koji to pravo ostvaruju temeljem Zakona o socijalnoj skrbi

Odredbom članka 3. Zakona pobliže se opisuje pojam osobe s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti te se navodi kako navedeni pojam obuhvaća:osobu s invaliditetom, korisnika novčane naknade do zaposlenja koja je to pravo na profesionalnu rehabilitaciju ostvarila na temelju propisa o socijalnoj skrbi, osobu s profesionalnom nesposobnošću za rad koja je pravo na profesionalnu rehabilitaciju ostvarila prema propisima o mirovinskom osiguranju, osobu koja je ostvarila pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, osobu koja je ostvarila pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, učenika s teškoćama u razvoju i učenika s većim teškoćama u razvoju prema propisima o srednjem školstvu, osobu s invaliditetom stariju od 21 godine koja pravo na profesionalnu rehabilitaciju ili rad ne može ostvariti prema propisima iz točke 1. do 4. ovoga članka.

Sukladno odredbi članka 4. Zakona invaliditet i smanjenu radnu sposobnost osoba iz članka 3. točke 1. do 5. Zakona, utvrđuje tijelo nadležno prema propisima iz tih točaka. Invaliditet i smanjenu radnu sposobnost osoba iz članka 3. točke 6. Zakona utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka u prvom stupnju ured državne uprave nadležan za socijalnu skrb. Prema odredbi članka 13. Zakona, osoba s invaliditetom zasniva radni odnos sklapanjem ugovora o radu ili na drugi način predviđen posebnim propisima i time stječe prava i preuzima obveze iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom iz Zakona, ZOR-a, drugih propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i sporazuma radničkog vijeća i poslodavca. Odredbe ZOR-a koje se odnose na radnike s profesionalnom nesposobnošću za rad i s neposrednom opasnošću od nastanka invalidnosti primjenjuju se i na sve druge osobe s invaliditetom iz članka 3. Zakona.

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOGA SUSTAVA

KLASA: 110-01/12-01/309, URBROJ: 524-03-01-01/4-12-2, Zagreb, 28. kolovoza 2012

____________________________________________________________________

Određivanje i razlikovanje invalidnosti

Zakon o mirovinskom osiguranju definira dvije vrste invalidnosti, jednu kao »profesionalna nesposobnost za rad«, a drugu kao »opća nesposobnost za rad«.

Profesionalna nesposobnost za rad utvrđuje se i postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u usporedbi s tjelesno i psihički zdravom osobom iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

Zato se u poslove prema kojima se ocjenjuje nesposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju svi poslovi koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema tome, ako kod osiguranika nastane samo »profesionalna nesposobnost za rad«, tada se utvrđuje zapravo i njegova preostala radna sposobnost i ako se s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i radnu sposobnost, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu, upućuje se na profesionalnu rehabilitaciju.

Opća nesposobnost za rad jači je stupanj nesposobnosti, a ona se utvrđuje i postoji kad kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane potpuni i trajni gubitak za rad.

Kod tih različitih određenja invalidnosti mora se upozoriti da se i kod jedne i kod druge invalidnosti, naglašava da je promjena u zdravlju »trajna« i »da se ne može otkloniti liječenjem«. To znači da se privremena makar vremenski i duža nesposobnost ne smatra invalidnošću niti može biti temelj za priznanje prava po osnovi invalidnosti, već takva privremena nesposobnost ostaje samo kao temelj za privremeno priznavanje prava iz zdravstvenog osiguranja.

Invalidnost kao nesposobnost za rad i invalid rada

Invalidnost kao nesposobnost za rad može nastati kao posljedica bolesti, ozljede izvan posla, ozljede na radu ili profesionalne bolesti, odnosno kao posljedica više ili svih tih uzroka. Isto tako pojedino tjelesno oštećenje također može ali i ne mora imati kao posljedicu nesposobnost za rad. Zato netko može imati visok stupanj tjelesnog oštećenja pa čak i primati za to oštećenje novčanu naknadu a da uopće nije invalid rada u smislu nesposobnosti za rad. Vezano uz pojam tjelesnih oštećenja treba upozoriti da se više ne mogu utvrđivati a niti priznavati novčane naknade za nove slučajeve tjelesnih oštećenja, ako je uzrok oštećenja bolest ili povreda. Novčane naknade za tjelesno oštećenje priznaju se samo u slučaju ako je tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Što su ozljede na radu i profesionalne bolesti?

Razne ozljede i povrede, te bolesti kao i ozljede na radu i profesionalne bolesti, mogu biti uzrok kako invalidnosti, tako i tjelesnim oštećenjima. Međutim, i u tim slučajevima treba paziti na razlike, odnosno znati kada i kako takva stanja mogu utjecati na određena prava, ali ne uvijek i na mirovinska prava niti na povećani mirovinski staž.

Ozljedom na radu smatraju se sljedeće ozljede:

1. Ozljeda osiguranika izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda uzrokovana naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fizioloških stanja organizma, ako je takva ozljeda uzročno vezana uz obavljanje poslova na kojima radi, odnosno djelatnosti na osnovi koje ozlijeđena osoba ima svojstvo osiguranika. Kod toga je bitno utvrditi uzročnu vezu ozljede i posla.
2. Isto tako ozljedom na radu smatra se i bolest osiguranika koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nekog nesretnog slučaja ili više sile, a za vrijeme rada odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem djelatnosti na osnovi koje oboljela osoba ima svojstvo osiguranika.
3. Ozljedom na radu smatra se i ozljeda koju osiguranik pretrpi na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji mu je osiguran, odnosno na posao po osnovi kojega je osiguran. U tim slučajevima može se kao sporno pojavljivati utvrđivanje što je to »redovitost puta«.
4. Ozljedom na radu smatra se i ozljeda koju osiguranik pretrpi u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu prema propisima o zdravstvenom osiguranju i prava na profesionalnu rehabilitaciju.
5. Ozljedom na radu smatra se i ozljeda koju pretrpi neka osoba, koja još nije osiguranik u smislu Zakona, ako takva ozljeda nastane u vezi s prethodnim utvrđivanjem zdravstvene sposobnosti, kada je prethodno utvrđivanje zdravstvene sposobnosti obvezno prigodom zasnivanja radnog odnosa.

Profesionalne bolesti su određene bolesti koje mogu biti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima na osnovi kojih oboljela osoba ima svojstvo osiguranika.

Tko se smatra invalidnom osobom?

Invalid je svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno oštećenje, koje za posljedicu ima trajnu ili najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu. Naglasak je na »smanjenim mogućnostima zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu«.

Nadalje, Zakon propisuje da je »osoba s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti« i osoba čiji invaliditet u odnosu na sposobnosti osobe bez invaliditeta ali jednake ili slične životne dobi, jednake ili slične naobrazbe, u jednakim ili sličnim uvjetima rada, na jednakim ili sličnim poslovima, ima za posljedicu trajnu ili najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost radno se osposobiti, zaposliti i raditi na tržištu rada pod općim uvjetima.

Osim toga, Zakon iznimno propisuje da se »osobom s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti« može smatrati i osoba s invaliditetom, čiji je radni učinak u granicama očekivanog, ali se na temelju smanjenih stvarnih i procijenjenih općih sposobnosti takve osoba, ocijeni da je to u interesu očuvanja njezinih tjelesnih, osjetilnih i mentalnih sposobnosti.

Koje su to osobe »s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti«?

Zakon propisuje da su to: 1. korisnici novčanih naknada do zaposlenja, koji su ta prava ostvarili na temelju propisa o socijalnoj skrbi;
2. osobe s profesionalnom nesposobnošću za rad utvrđenoj prema propisima o mirovinskom osiguranju;
3. osobe koje su ostvarile pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata;
4. osobe koje su ostvarile pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji;
5. učenici s teškoćama u razvoju i učenici s većim teškoćama u razvoju utvrđenim prema propisima o srednjem školstvu i
6. osobe s invaliditetom a starije od 21 godine, koje pravo na profesionalnu rehabilitaciju ili rad ne mogu ostvariti prema prethodno nabrojenim uvjetima za točke 1. do 4.

Tko utvrđuje invaliditet i smanjenu radnu sposobnost?

Za svaku skupinu navedenu pod točkama 1. do 5. mjerodavno je nadležno tijelo koje odlučuje o pojedinim pravima. Dakle zahtjev za utvrđivanje takvog invaliditeta, odnosno smanjene radne sposobnosti mora se podnijeti tim tijelima. Za utvrđivanje invaliditeta i smanjene radne sposobnosti za starije od 21 godine (osobe iz toč. 6., zakon propisuje da se to utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog liječnika nadležnog za socijalnu skrb.

Postupak utvrđivanja invaliditeta i smanjene radne sposobnosti pokreće se na zahtjev invalidne osobe ili zahtjev njezinog zakonskog zastupnika ili skrbnika. Međutim, poticaj za podnošenje zahtjeva za pokretanje tog postupka, mogu dati i izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite, roditelj, socijalni radnik i defektolog. Zakon posebno naglašava da se upisom u Hrvatski registar osoba s invaliditetom automatski ne stječu prava.