Rad na određeno vrijeme - Izmjene i dopune Zakona o radu od 1.siječnja 2023. godine

S prvim danom 2023. godine stupio je na snagu Zakon o  izmjenama i dopunama  Zakona o radu  (NN 151/22) koji je unio promjene u pogledu  rada  na određeno vrijeme.

Prema Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22)  radni odnos je u pravilu trajan pa se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme (čl. 11. Zakona), a ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti samo iznimno, najduže na tri godine  i to samo ako za to postoji objektivni razlog zbog toga što je potreba za obavljanjem posla privremena (čl. 12. Zakona)

Pod objektivnim razlogom (koji se u  ugovoru mora navesti) smatra se:

• zamjena privremeno nenazočnog radnika te
• obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja

Osim toga, s istim radnikom smije se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine.

Rad na određeno vrijeme i uzastopni ugovori

Pod uzastopno sklopljenim ugovorima o radu smatraju se ugovori  koji su sklopljeni jedan za drugim bez vremenskog prekida između jednog i drugog ugovora ili s prekidom koji nije bio duži od tri mjeseca. Uzastopnim ugovorima Zakon smatra ugovore s jednim  ili s više poslodavaca, ako su ti poslodavci  povezani poslodavci u smislu posebnih propisa o trgovačkim društvima ili u smislu poreznih propisa.

Zakon  (čl. 12. st.8.) također jasno propisuje da se svaka izmjena ili dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme  (aneks) kojom bi se produljilo trajanja toga ugovora smatra  sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme što znači da se takva izmjena ili dopuna ugovora (aneks) ubraja u kvotu od 3 uzastopna ugovora odnosno ulazi u rok od tri godine na koji radni odnos na određeno vrijeme može najdulje trajati.

Zakon također u čl. 13.  propisuje pravo radnika koji najmanje šest mjeseci radi kod istog poslodavca i kojem je razdoblje probnog rada (ako je bilo ugovoreno) završilo da od poslodavca  zatražiti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Poslodavac je dužan taj zahtjev radnika razmotri  i u slučaju nemogućnosti sklapanja  ugovora o radu na neodređeno vrijeme dužan je radniku dostaviti obrazloženi, pisani odgovor u roku od 30 dana od dana zaprimanja radnikovog zahtjeva.

Nakon što su istekle tri godine radnog odnosa na određeno vrijeme ili nakon što je prestao treći uzastopni ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme, isti  ili povezani poslodavac može s istim radnikom  sklopiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme tek nakon što prođe šest mjeseci.

Izuzetno je važno napomenuti da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama  Zakona o radu (npr. ako nije postojao objektivni razlog za sklapanje ugovora na određeno vrijeme jer se radi o poslu koji je potrebno stalno obavljati tj. čiji karakter nije privremen ili se nije radilo o privremenom povećanju opsega posla)  ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 12. st. 10. Zakona) U tom slučaju radnik ima pravo pokrenuti sudski spor u kojem će sud svojom odlukom utvrditi da je radnik usprkos ugovoru sklopljenom na određeno vrijeme zapravo zaposlen na neodređeno vrijeme.

Kada je Poslodavac u prekršaju?

Temeljem čl. 228. Zakona teži prekršaj čini poslodavac:

• ako s radnikom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, odnosno ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog ili je ugovor o radu sklopljen u trajanju dužem od tri godine (članak 12. stavci 1., 2. i 3.)
• ako s istim radnikom sklopi više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme čije je ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor o radu, neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom (članak 12. stavci 4. i 7.).

Novčana kazna za poslodavca pravnu osobu iznosi od 4110,00 EUR do 7960,00 EUR, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi kazna je od 530,00 EUR do 790,00 EUR.

Ugovori sklopljeni prije 1.1.2023. godine

Ugovori o radu koji su sklopljeni prije 1.1. 2023.,tj. prije stupanja na snagu izmijenjenog Zakona o radu uračunavaju se u rok od 3 godine. Također, nakon 1.1.2023. više nije moguće sklopiti 4., 5., 6. ili neki drugi  uzastopni ugovor o radu iako od sklapanja prvog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme nije prošlo tri godine.

Navedeno na žalost ne vrijedi za radnike koji su  zaposleni kod agencija za privremeno zapošljavanje i ustupljeni telekom operaterima  i drugim poslodavcima ( korisnicima)  jer za njih ne vrijedi ograničenje broja sklapanja uzastopnih  ugovora o radu na određeno vrijeme ( čl.46.st.2 Zakona o radu).

 

Zaposleni kod agencija za privremeno zapošljavanje

Zakon jedino propisuje da agencija i korisnik ne smiju ugovoriti korištenje rada  istog radnika za obavljanje istih poslova za neprekinuto razdoblje duže od tri godine osim zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika (Zakon navodi i neke druge situacije u kojima ovo razdoblje može biti duže od tri godine, ali budući da kod telekom operatera i ostalih poslodavaca kod kojih HST djeluje  takvih situacija koje Zakon navodi nema, nećemo ih ovdje spominjati).

Međutim, radnicima zaposlenima preko agencije za privremeno zapošljavanje skrećemo pozornost na odredbu čl. 50. st.3. Zakona prema kojoj je  poslodavac  koji koristi rad ustupljenih agencijskih radnika (korisnik) dužan najmanje jednom godišnje obavijestiti ustupljene  agencijske radnike o radnim mjestima koja su kod njega slobodna, a za koje ti ustupljeni agencijski radnici ispunjavaju uvjete.

Odvjetnički ured Hrvatskog sindikata telekomunikacija je u ime radnice tužio Hrvatski Telekom i dobio sudsku presudu  HT nezakonito sklapa ugovore o radu na određeno vrijeme u korist radnice HTa. 

Poslodavci kod kojih HST djeluje u najvećem broju slučajeva nemaju objektivne razloge za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, a pogotovo ne za uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme ( osim ako se radi o  zamjeni nenazočnog radnika).

Za većinu ugovora o radu koji su kod poslodavaca kod kojih HST djeluje sklopljeni na određeno vrijeme nisu niti po ranijem, a osobito ne po novoizmjenjenom Zakonu postojali razlozi koji bi opravdavali zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme jer se radi o poslovima čije je obavljanje po svojoj prirodi trajno, a ne privremeno i čiji je opseg stabilan, a ne privremeno povećan.  

Budući da su odredbe o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme nakon izmjene Zakona postrožene, postoji opasnost da će poslodavci radnicima koji su do sada radili na određeno vrijeme umjesto zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme nuditi rad preko agencija za privremeno zapošljavanje.